Frankovka je vrlo stara sorta s pismenim tragovima još u srednjem vijeku. Bila je široko rasprostranjena u habsburškoj Monarhiji.

Podrijetlo joj još nije sa sigurnošću dokazano, no prema većini izvora potječe iz istočne Austrije, gdje je najrasprostranjenija. Navodno se je tamo uzgajala već u 10. stoljeću. U nekim izvorima kao mjesto nastanka navodi se Wiener Neustadt, ali s obzirom na često korišten sinonim Lemberger dovodi se u vezu s mjestom Lemberg pri Šmarju u Sloveniji.

U jednoj njemačkoj knjizi spominje se da potječe „iz Lemberga u Hrvatskoj“, ali je vjeroajtnije da se radi o slovenskom gradiću. Posljednji rezultati DNA analiza govore da je Frankovka potomak Beline starohrvatske (Weiseer Heunisch) i najvjerojatnije rijetke sorte Silvanca crnog (Blauer Silvaner).

Frankovka se danas uzgaja u cijeloj srednjoj Europi kao jedna od najvažnijih sorata za kontinentalne klimatske uvijete. Od 1941. je introducirana u Sjevernoj Americi kao kvalitetna sorta otporna na niske temperature. Najviše se uzgaja u Austriji (7%), ali značajno i u Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Moldaviji…

U Hrvatskoj je jedna od najvažnijih crnih sorata u kontinentalnom području. Najviše je prisutna u Slavoniji, Podunavlju, Moslavini, Plešivici i pod regiji Zagorje-Međimurje.